U nastavku pročitajte osvrt Lejle Šehić Relić, iz Izvršnog odbora Hrvatskog centra za razvoj volonterstva i direktorice Volonterskog centra Osijek.
Naš dosadašnji angažman u velikoj se mjeri oslanjao na živi kontakt. Upravo smo zagovarajući civilno društvo i volontiranje naglašavali važnost stvarnih društvenih mreža i podrške oči u oči. U ovim trenucima mnoge organizacije civilnog društva razmišljaju o tome kako preoblikovati dosadašnje aktivnosti koje su se u velikoj mjeri oslanjale na društvenu povezanost u one koje djeluju na daljinu i koriste virtualne kanale, a sve kako bi ostale u kontaktu s korisnicima i potrebama u zajednici.
Sve mjere koje smo poduzeli kako bismo zaštitili zdravlje i dobrobit naše društvene zajednice, postavljaju ogroman teret onima koji su u našem društvu već u nepovoljnijem položaju. Osim dobrih strana naše međusobne povezanosti ova kriza može razotkriti, ali i pojačati već postojeće probleme i društvene (ne)ravnoteže. Odnos prema marginaliziranim skupinama, stigmatizacija oboljelih, populizam i širenje lažnih vijesti samo su neke pojave koje mogu otežati ili biti od životnog značenja za pojedince ili društvene skupine.
Zato je važno da organizacije civilnog društva djeluju tako što će podržati širenje točnih i provjerenih informacija, promovirati vrijednosti solidarnosti i društvene jednakosti, upozoravati na neravnopravnost, marginalizaciju i diskriminaciju, zahtijevati transparentnost i poštivanje ljudskih prava, dijeliti svoja stručna znanja s drugima, koristiti sve dozvoljene metode da svojim korisnicima pruže podršku i svakako dijeliti dobre i pozitivne priče. To je, u ovom trenutku, najdragocjeniji doprinos zdravlju, vitalnosti i otpornosti društva.
Oni među nama koji će organizirati volontiranje i tako se naći u prvim redovima bit će oni koji imaju znanje, resurse i iskustvo iz prve ruke djelovanja u kriznim situacijama. Zato je važno podržati ih na sve gore spomenute načine. Sinergija će se upravo ogledati u tome koliko smo sposobni surađivati s različitih pozicija i u okviru različitih mogućnosti.
Građani su od prvog dana reagirali i pokrenuli brojne “neformalne” volonterske inicijative. Ove inicijative posebno pokazuju koliko je civilno društvo spremno djelovati brzo i odgovarati na potrebe zajednice. Osim toga, pokazuju nam snagu duha zajednice koja grije srca, što u trenucima velike neizvjesnosti predstavlja važan društveni lijek.
Ipak, ne možemo zanemariti važno zvono upozorenja. Od presudnog je značaja u svakom trenutku zaštititi sve koji su uključeni, volontere i one kojima pomažu. Čak i kada poduzmemo sve mjere opreza i zaštite zdravlja, otvaramo mogućnosti za one koji ovu situaciju mogu koristiti za prevare, krađu i različite druge zloupotrebe povjerenja. Jedna je situacija pomoći onima koje dobro poznajete, sasvim je druga onima koje ne poznajete i koji ne poznaju vas. Upravo potreba za tim zaštitnim mjerama zahtijeva lokalni, ali formalniji odgovor, vođen organizacijom. Hrvatska od 2007. godine ima Zakon o volonterstvu i Etički kodeks volontiranja čija načela i odredbe treba poštovati i u ovim trenucima.
Najveći doprinos koji u ovim trenucima dolazi iz civilnog društva, podsjetnik je na važnost onoga što zovemo zajedničko dobro i prilika za revitalizacijom angažmana u tom području. Čini se da postoji narasla svijest u društvu o tome kako se ova situacija tiče svih nas i svi trebamo djelovati. I doista, ništa nam ovako jasno nije ukazalo na važnost osobne odgovornosti i međuljudskih odnosa. Hoćemo li to imati na pameti za budući društveni razvoj, pa i onda kad je teško „samo“ nekima? Možemo li, prizivajući ovaj osjećaj, bolje razumjeti kako se i to tiče svih nas?
Unatoč socijalnom distanciranju, korona virus nas je podsjetio na našu ranjivost i međuzavisnost kao i na to koliko je važno da u ovakvim situacijama svi imamo jednake mogućnosti. Ovo je potpuno nova situacija za svijet i puno toga ne znamo. Jedno je ipak potpuno jasno – društvena jednakost i solidarnost vrijednosti su od životne važnosti.